Zadnje ažuriranje: 04.08.2026. Ovaj tekst je informativan i temelji se na važećim propisima i službenim preporukama Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP). Nije zamjena za pravni savjet niti za pojedinačnu procjenu vaše situacije.

Kad postavljate kamere na vlastitu kuću, u pitanju nije samo tehnika — video nadzor je prema zakonu obrada osobnih podataka, pa za njega vrijede jasna pravila. Dobra vijest: za običnu obiteljsku kuću ta su pravila jednostavna i lako ih je poštovati ako se kamere postave kako treba. U nastavku objašnjavamo što hrvatski zakon stvarno traži, bez pravničkog žargona.

Koji zakon uređuje video nadzor u Hrvatskoj?

Video nadzor je u Hrvatskoj uređen na dvije razine:

  • Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) — Uredba (EU) 2016/679, koja se izravno primjenjuje u Hrvatskoj od 25. svibnja 2018.
  • Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18) — koji video nadzor uređuje detaljno, u člancima 25. do 32.

Nadzor nad provedbom obavlja Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP), koja je izdala i službenu preporuku s odgovorima na najčešća pitanja o video nadzoru.

Trebam li ičiju dozvolu za postavljanje kamera na svoju kuću?

Ne — dozvola AZOP-a nije potrebna. AZOP to izričito navodi: za obradu osobnih podataka putem sustava video nadzora nije potrebna dozvola Agencije. Ono što je potrebno jest valjani pravni temelj (kod zaštite vlastite imovine to je u pravilu legitimni interes vlasnika) i poštovanje uvjeta iz Zakona — prije svega ispravno postavljene kamere i vidljiva obavijest.

Smijem li kamerom snimati susjedovo dvorište ili ulicu?

Ne. Ovo je najvažnije pravilo i najčešći razlog zbog kojeg ljudi upadnu u prekršaj. Prema Zakonu (čl. 32.) i preporuci AZOP-a:

  • Nije dopušteno snimati tuđe vlasništvo — susjedovo dvorište, prilaz ili prozore.
  • Nije dopušteno snimati javnu površinu — ulicu, nogostup, javni prolaz. Snimanje javnih površina zakonom je rezervirano isključivo za tijela javne vlasti.

AZOP posebno upozorava na rotirajuće kamere i kamere sa senzorom pokreta: ako se kamera okrene i uhvati javnu površinu, već ste u prekršaju. Zato je kod obiteljskih kuća ključno kamere postaviti i podesiti tako da njihov kut snimanja obuhvaća samo vaše vlasništvo. Kad to fizički nije moguće, sporni dio slike mora se trajno zacrniti softverskom maskom privatnosti — funkcijom koju podržava većina modernih kamera.

Primjer iz prakse AZOP-a: u jednom stvarnom predmetu vlasnik je postavio tri kamere koje su snimale isključivo njegovu fasadu, prostor ispred garaže i ulazna vrata — a zahvat prema javnoj cesti bio je ograničen softverskom maskom privatnosti. AZOP je utvrdio da takav sustav ne predstavlja povredu, upravo zato što nije prekomjerno zahvaćao tuđe ili javno vlasništvo.

Moram li postaviti obavijest (naljepnicu) o video nadzoru?

Da. Voditelj obrade dužan je označiti da je objekt i vanjska površina objekta pod video nadzorom (Zakon, čl. 27.). Oznaka mora biti vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja — otprilike u razini očiju.

Detaljno o tome što obavijest mora sadržavati pišemo u zasebnom tekstu: Naljepnica za video nadzor — je li obavezna i što mora sadržavati.

Koliko dugo smijem čuvati snimke?

Snimke se u pravilu mogu čuvati najviše šest mjeseci, osim ako drugi zakon propisuje duži rok ili ako su snimke dokaz u sudskom, upravnom ili drugom postupku (Zakon, čl. 29.). Načelo je da se snimke čuvaju samo onoliko dugo koliko za to postoji stvarna svrha — pa je za kućni sustav preporučljivo postaviti i kraći rok.

Postoji li iznimka za privatne kuće? ("izuzeće kućanstva")

Da, i ovdje je važno biti precizan. GDPR se ne primjenjuje na obradu koju fizička osoba provodi tijekom isključivo osobnih ili kućnih aktivnosti (tzv. izuzeće kućanstva, čl. 2. st. 2. t. c GDPR-a).

AZOP, pozivajući se na EDPB smjernice, navodi konkretan primjer: osoba koja kamerom snima vlastiti ograđeni vrt, u koji redovito ulaze samo vlasnik i njegova obitelj, obuhvaćena je izuzećem kućanstva — pod uvjetom da nije pokriven nijedan dio javnog prostora ni susjednog posjeda. Čim kamera pokrije ulicu ili susjeda, ta iznimka više ne vrijedi i primjenjuju se sva pravila.

Zato u praksi vrijedi jednostavno pravilo: drži kadar unutar svoje međe i većina pravnih briga otpada sama od sebe.

Što ako susjed snima moje dvorište?

Preporuka AZOP-a je da se prvo obratite susjedu i zamolite ga da prilagodi kut kamere ili zacrni sporni dio slike. Ako se snimanje nastavi unatoč upozorenju, možete podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava izravno AZOP-u.

Koje su kazne?

Za konkretne propuste kod video nadzora — izostanak propisane oznake da je prostor pod nadzorom, nepostojanje evidencije pristupa snimkama ili korištenje snimki suprotno svrsi — Zakon (čl. 51.) predviđa upravnu novčanu kaznu do 50.000,00 kuna. Taj iznos u zakonskom tekstu nije mijenjan nakon uvođenja eura, pa prema fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) odgovara približno 6.636 eura.

Neovisno o tome, za teže povrede same Opće uredbe (GDPR) predviđene su znatno više kazne — do 20 milijuna eura ili 4 % ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini, ovisno o tome što je veće. U praksi se kod kućnog video nadzora gotovo uvijek radi o prvoj kategoriji, a AZOP u pravilu najprije traži uklanjanje nepravilnosti.

Ukratko: pravila za mirnu savjest

  • Snimajte samo svoje vlasništvo — nikad ulicu ni susjeda.
  • Postavite vidljivu obavijest o video nadzoru na ulazu u perimetar.
  • Čuvajte snimke najviše šest mjeseci (ili kraće).
  • Snimke držite zaštićene i nedostupne neovlaštenim osobama.
  • Ne trebate dozvolu AZOP-a.

Trebate sustav postavljen po pravilima?

Kod postavljanja svakog sustava vodimo računa o tome da kadar ostane unutar vašeg vlasništva i da obavijest bude propisno postavljena — pa se ne morate brinuti o zakonskim detaljima. Pošaljite nam fotografiju objekta i javljamo se s ponudom unutar 24 sata.

Zatražite ponudu

Službeni izvori